Jezik je prvi i najsloženiji alat koji osoba koristi. To je najstariji, najsvestraniji i najvažniji instrument čovječanstva. Bez jezika mala zajednica ljudi ne bi mogla postojati, a o modernoj civilizaciji da i ne govorimo. Nije ni čudo što pisci znanstvene fantastike koji ponekad pokušavaju zamisliti kakav bi bio svijet bez gume, metala, drva itd., Ne pada na pamet zamišljati svijet bez jezika - takav svijet, u našem shvaćanju riječi, jednostavno ne može postojati.
Osoba se s velikom znatiželjom odnosi prema svemu što nije stvorio sam (a također i prema stvorenom). Jezik nije iznimka. Naravno, nikada nećemo saznati tko je prvi pomislio zašto kruh nazivamo kruhom, a za Nijemce je to "brot". No s razvojem društva takva su se pitanja počela postavljati sve češće. Obrazovani ljudi počeli su ih stavljati, odmah pokušavajući - zasad rezonirajući - pronaći odgovore. Pojavom pisane literature pojavila se konkurencija, a time i kritika, uočavajući nedostatke jezika. Na primjer, A. S. Puškin jednom je pismeno odgovorio na kritičku analizu jednog od svojih djela koja je sadržavala 251 tvrdnju.
Tijekom svog života Puškin je često bio podvrgnut nemilosrdnoj kritici
Postupno su se jezična pravila sistematizirala i ljude koji su sudjelovali u toj sistematizaciji počeli su - ponekad i mnogo godina nakon smrti - nazivati lingvistima. Seciranje jezika postavljeno je na znanstvenoj osnovi s odjelima, disciplinama, školama, zajednicama, pa čak i njihovim neistomišljenicima. Ispostavilo se da lingvistika može raščlaniti jezik na molekule morfema, ali još uvijek nije bilo moguće stvoriti skladan sustav i klasificirati dijelove jezika.
1. Povijest lingvistike ponekad počinje voditi gotovo od vremena pojave prvih pisanih sustava. Naravno, kao znanost lingvistika je nastala mnogo kasnije. Najvjerojatnije se to dogodilo oko 5.-4. St. Pr. e., kada je u antičkoj Grčkoj počeo proučavati retoriku. Proces učenja obuhvaćao je čitanje tekstova različitih govora i njihovu analizu s gledišta pismenosti, stila, konstrukcije. U prvim stoljećima A.D. e. u Kini su postojali popisi hijeroglifa, identični trenutnim rječnicima, kao i zbirke rima (početak moderne fonetike). Masovne studije jezika počele su se javljati u 16. - 17. stoljeću.
2. Koliko je lingvistika točna znanost, može se prosuditi po dugogodišnjoj (i još uvijek okončanoj) međunarodnoj raspravi o dijelovima govora. Samo je imenica ostala netaknuta u ovoj raspravi. Pravo na dijelove govora uskraćeno je i kvantitativnim i rednim brojevima i međuklicima, participi su napisani u pridjevima, a gerundi su postali prilozi. Francuz Joseph Vandries, očito u očaju, odlučio je da postoje samo dva dijela govora: ime i glagol - nije pronašao nikakve temeljne razlike između imenice i pridjeva. Ruski lingvist Aleksandar Peškovski bio je manje radikalan - po njegovom mišljenju postoje četiri dijela govora. Imenici i pridjevu dodao je glagol i prilog. Akademik Viktor Vinogradov izdvojio je 8 dijelova govora i 5 čestica. I to uopće nisu poslovi prošlih dana, bilo je to u dvadesetom stoljeću. Konačno, Akademska gramatika 1952. - 1954. govori o 10 dijelova govora, a u istoj gramatici izdanja iz 1980. nalazi se i deset dijelova govora. Je li se istina rodila u sporu? Bez obzira kako je! Broj i nazivi dijelova govora podudaraju se, ali masa riječi luta od jednog dijela govora do drugog.
3. Kao i u svakoj znanosti, i u lingvistici postoje odjeljci, njih desetak, od opće lingvistike do dinamičke lingvistike. Pored toga, niz je disciplina nastalo na presjeku lingvistike i drugih znanosti.
4. Postoji tzv. amaterska lingvistika. Službeni, "profesionalni" lingvisti smatraju svoje adepte amaterima i često koriste riječ "pseudoznanstveni". Sami pristaše smatraju da su njihove teorije jedine ispravne i optužuju profesionalce da se drže svojih zastarjelih teorija zbog akademskih naslova i položaja. Studije jezika Mihaila Zadornova mogu se smatrati tipičnim primjerom amaterske lingvistike. Lingviste amatere karakterizira želja za traženjem ruskih korijena u svim riječima svih jezika. Štoviše, korijeni koji odgovaraju, na primjer, drevnim imenima mjesta, preuzeti su iz suvremenog ruskog jezika. Još jedan "trik" amaterske filologije je potraga za skrivenim, "iskonskim" značenjima u riječima.
Mikhail Zadornov u posljednjim godinama svog života ozbiljno se bavio amaterskom lingvistikom. London je "njedra na Donu"
5. Kronološki je prvi predstavnik amaterske lingvistike najvjerojatnije bio akademik Alexander Potebnya. Ovaj glavni teoretičar lingvistike 19. stoljeća, zajedno s izvanrednim radovima o gramatici i etimologiji riječi, bio je autor djela u kojima je sasvim slobodno tumačio motive ponašanja bajkovitih i mitoloških likova. Osim toga, Potebnya je riječi "sudbina" i "sreća" povezao sa slavenskim idejama o Bogu. Sada istraživači nježno nazivaju znanstvenika izvanrednom osobom isključivo iz poštovanja prema njegovim znanstvenim zaslugama.
Aleksandar Potebnja sebe je smatrao velikoruskim, a maloruski dijalekt bio je dijalekt. U Ukrajini to nikome ne smeta, jer je Potebnja radio u Harkovu, što znači da je Ukrajinac
6. Zvučne aspekte jezika proučava fonetika. To je obično visoko razvijena grana lingvistike. Utemeljiteljem ruske fonetike smatra se znanstvenik s fonetski lijepim prezimenom za uho ruske osobe Baudouin de Courtenay. Istina, ime velikog akademika doista je bilo na ruskom: Ivan Aleksandrovič. Osim fonetike, bio je dobro upućen u druge aspekte ruskog jezika. Primjerice, pripremajući za objavljivanje novo izdanje Dahlova rječnika, u njega je unio vulgarni uvredljivi rječnik, zbog čega su ga kolege nemilosrdno kritizirali - nisu razmišljali o takvim revolucionarnim uređivanjima. Pod vodstvom Baudouina de Courtenayja radila je cijela škola znanstvenika, koja je prilično pogazila područje fonetike. Stoga, radi egzistencije, moderni znanstvenici koji proučavaju zvučne pojave u jeziku moraju riječi kao što su „sjeverA“, „jugA“, „kapacitet“ itd. Proglasiti jezičnom normom - ljudi rade, uče.
7. Život IA Baudouina de Courtenaya zanimljiv je ne samo zbog njegovog ogromnog doprinosa lingvistici. Znanstvenik je bio aktivan u politici. Bio je nominiran za mjesto predsjednika neovisne Poljske. Na izborima, koji su održani 1922. godine u tri kruga, Baudouin de Courtenay je izgubio, ali bilo je tako najbolje - izabrani predsjednik Gabriel Narutovich ubrzo je ubijen.
I. Baudouin de Courtenay
8. Gramatika proučava principe međusobnog kombiniranja riječi. Prvu knjigu o gramatici ruskog jezika objavio je Nijemac Heinrich Ludolph na latinskom. Morfologija proučava kako se riječ mijenja da bi se uklopila u susjedne rečenice. Način na koji se riječi kombiniraju u veće strukture (fraze i rečenice) uči sintaksu. A pravopis (pravopis), iako se ponekad naziva dijelom lingvistike, zapravo je odobreni skup pravila. Norme suvremene gramatike ruskog jezika opisane su i utvrđene u izdanju iz 1980.
9. Leksikologija se bavi značenjem riječi i njihovim kombinacijama. Unutar leksikologije postoji još najmanje 7 "-logija", ali samo stilistika ima praktično značenje u svakodnevnom životu. Ovaj odjeljak istražuje konotacije - skrivena, latentna značenja riječi. Poznavatelj ruske stilistike nikada - bez očiglednih razloga - neće ženu nazvati "piletinom" ili "ovcom", jer na ruskom ove riječi imaju negativnu konotaciju u odnosu na žene - glupa, glupa. Kineski će stilist ženu također nazvati "piletinom" samo ako je prijeko potrebno. Pritom će imati na umu nisku društvenu odgovornost opisanog. "Ovce" na kineskom su simbol savršene ljepote. 2007. godine, šef jednog od okruga na Altaju, neznajući stilistiku, koštao je 42.000 rubalja. Na sastanku je šefa seoskog vijeća nazvao "jarcem" (presuda kaže: "jedna od domaćih životinja, čije ime ima očito uvredljivu konotaciju"). Tužbu poglavara seoskog vijeća zadovoljio je prekršajni sud, a žrtva je dobila 15.000 odšteta za moralnu štetu, država 20.000 novčanih kazni, a sud 7.000 rubalja za troškove.
10. Leksikologiju možemo nazvati siromašnim rođakom u obitelji grana lingvistike. Fonetika i gramatika imaju solidne starije rođake koji se uzdižu negdje u nebeskim visinama - teorijska fonetika i teorijska gramatika. Oni se ne saginju u svakodnevnom životu banalnih stresova i slučajeva. Njihov je zadatak objasniti kako i zašto se ispostavilo sve što postoji u jeziku. I, istodobno, glavobolja većine studenata filologije. Ne postoji teoretska leksikologija.
11. Veliki ruski znanstvenik Mihail Vasiljevič Lomonosov nije samo otkrio otkrića u prirodnoj znanosti. Zapazio se i u lingvistici. Konkretno, u "ruskoj gramatici" prvi je lingvist koji je obratio pažnju na kategoriju roda u ruskom jeziku. Općenita je tendencija u to doba bila pripisivanje neživih predmeta srednjem rodu (a to je bio napredak, jer je u gramatici roda Smotritsa bilo 7 spolova). Lomonosov, koji je u principu odbio ugurati jezik u sheme, pripisivanje imena predmeta rodovima smatrao je nemotiviranim, ali prepoznao je prevladavajuću stvarnost jezika.
M.V.Lomonosov stvorio je vrlo razumnu gramatiku ruskog jezika
12. Rad vrlo osebujnih lingvista opisan je u distopiji Georgea Orwella "1984". Među državnim tijelima izmišljene zemlje postoji odjel čiji tisuće zaposlenika svakodnevno uklanjaju "nepotrebne" riječi iz rječnika. Jedan od onih koji rade u ovom odjelu logično je objasnio nužnost svog rada činjenicom da jeziku apsolutno nisu potrebni mnogi sinonimi riječi, na primjer, "dobar". Zašto sve ove „pohvalne“, „slavne“, „razumne“, „uzorne“, „preslatke“, „vrijedne“ itd., Ako se pozitivna kvaliteta predmeta ili osobe može izraziti jednom riječju „plus“? Snaga ili značenje kvalitete može se naglasiti bez korištenja riječi poput "izvrsno" ili "sjajno" - samo recite "plus-plus".
1984: Rat je mir, sloboda je ropstvo, a u jeziku ima puno nepotrebnih riječi
13. Početkom 1810-ih vodila se žestoka rasprava u ruskoj lingvistici, iako je u to vrijeme bilo vrlo malo lingvista. Njihovu su ulogu imali književnici. Nikolaj Karamzin počeo je uvoditi riječi koje je on izumio u jezik svojih djela, kopirajući slične riječi iz stranih jezika. Karamzin je bio taj koji je izmislio riječi "kočijaš" i "pločnik", "industrija" i "čovjek", "prvoklasan" i "odgovornost". Takvo izrugivanje ruskom jeziku razljutilo je mnoge pisce. Književnik i admiral Aleksandar Šiškov čak je stvorio posebno društvo koje se opiralo inovacijama, uključivši u njega tako autoritativnog pisca kao što je Gabriel Derzhavin. Karamzina su pak podržali Batjuškov, Davidov, Vjazemski i Žukovski. Rezultat rasprave danas je očit.
Nikolay Karamzin. Teško je povjerovati da se riječ „usavršavanje“ pojavila na ruskom samo zahvaljujući njemu
<14. Sastavljač čuvenog "Objašnjavajućeg rječnika živog velikoruskog jezika" Vladimir Dal nije bio lingvist, pa čak ni učitelj književnosti, iako je kao student predavao ruski jezik. Prvo je Dahl postao mornarički časnik, a zatim je završio medicinski fakultet Sveučilišta Dorpat (danas Tartu), radio kao kirurg, državni službenik i umirovio se tek u 58. godini. Njegov rad na "Objašnjavajućem rječniku" trajao je 53 godine. [caption id = "attachment_5724" align = "aligncenter" width = "618"]
Vladimir Dal bio je na dužnosti kraj kreveta umirućeg Puškina do posljednjeg trenutka [/ caption]
15. Automatski prijevodi koje izvode čak i najmoderniji prevoditelji često su netočni i čak uopće izazivaju smijeh jer prevoditelj radi neispravno ili zato što nema računarsku snagu. Netočnosti su uzrokovane lošom opisnom bazom suvremenih rječnika. Stvaranje rječnika koji u potpunosti opisuju riječi, sva njihova značenja i slučajeve upotrebe ogroman je posao. 2016. godine u Moskvi je objavljeno drugo izdanje "Objašnjavajućeg kombinacijskog rječnika" u kojem su riječi opisane s maksimalnom cjelovitošću. Kao rezultat, kao rezultat rada velikog tima lingvista, bilo je moguće opisati 203 riječi. Francuski rječnik slične cjelovitosti, objavljen u Montrealu, opisuje 500 riječi koje stanu u 4 sveska.
Ljudi su prvenstveno krivi za netočnosti u strojnom prijevodu
